Fugoidna oscilacija

Ova ilustrirana knjiga ponire u zamršen zadatak da preuzme i rekonstruira život Armanda Nieta, čija je priča tragično okončala 1979. u Bogoti. Stapajući bešavno elemente istine s maštovitom fikcijom, autor crpi iz vlastitih djetinjih sjećanja – trenutaka ravnomjerno obojenih i dubokim očajem i brzoprolaznim bljeskovima nade. Kroz prizmu Armandovih formativnih godina, narativ navigira i teme budućih aspiracija, kompleksnosti ljubavi i seksualnosti, te slojevite mašte koja ostaje podjednako izvor utjehe i unutarnje borbe. U svojoj srži, priča rasvjetljava dvojnu prirodu žudnje: duboko ukorijenjenu čežnju za istinskom povezanošću jukstaponiranu uz ćudljivu, često neumornu opsesivnost.

"U trenutku kad je Armando Nieto napravio što je napravio jednog jutra 1979. godine, bilo mi je svega godinu dana, živio sam u Medellinu, gdje sam i rođen, a mom bratu Santiagu bilo je tek nekoliko mjeseci. Moja je majka netom dala otkaz na poslu, a otac mi je radio za američku kompaniju, koju je osnovao unuk Williama Burroughsa, i prodavao računala koja su danas muzejski primjerci. Prije nekoliko mjeseci, pročitao sam Armandovu priču i isti tren osjetio povezanost s njim, ne zato što ne poštujem svoje roditelje (mada sam ponekad, priznajem, bio njima toliko opsjednut da sam poštovanje izgubio iz vida), nego prije svega zato što sam među nama naslućivao sličnosti koje proizlaze iz neobične i složene prirode djetinjstva. Kažem da sam to „naslućivao“ jer ne znam o Armandu ništa osim onoga što se namjerio napraviti toga jutra, kad mu je bilo dvadeset i četiri godine, a što su pojedini prilozi u vijestima odmah povezali s mentalnom bolešću, zlostavljanjem i depresijom. Ali ja želim zamisliti njegovo djetinjstvo i adolescenciju onkraj naslova u novinskom žutilu i posttraumatskog stresa koji se obrušio na Bogotu toga jutra 1979."
- Gabriel Mejía Abad, 2021.